Kako da poglavlje 4 stvarno zaživi u praksi — šta vam treba da klauzula 4.4 bude realna, ne samo na papiru
Kroz deset primera u prethodnoj mini-seriji, ista šema se ponavljala iz teksta u tekst: incident se dešava, pokreće ažuriranje procene rizika, vodi ka korektivnoj meri, ulazi u obuku. Ta šema deluje jednostavno na papiru — ali pretpostavlja da određena infrastruktura već postoji u firmi. Ovaj tekst se bavi upravo tim pitanjem: šta konkretno treba uvesti da bi ta šema stvarno radila, a ne samo lepo zvučala u tekstu na blogu. Zašto je ovo pitanje bitno Klauzula 4.4, o kojoj smo pisali u glavnoj seriji, traži sistem procesa koji se međusobno hrane — ne zbirku odvojenih dokumenata. U praksi, ta veza između procesa ne nastaje sama od sebe samo zato što postoji politika koja kaže da postoji. Ona zahteva par sasvim konkretnih, opipljivih elemenata: način da se problem uopšte primeti i prijavi, mesto gde se to beleži, osobu koja to prati, i redovan trenutak kada se sve to sabere i donesu odluke. Bez tih elemenata, klauzula 4.4 ostaje lepa rečenica u dokumentaciji koju niko zapravo ne primenj...