ISO/IEC 20000-1, klauzula 4.1 — Razumevanje organizacije i njenog konteksta
Šta standard zahteva
Klauzula 4.1 traži da organizacija odredi spoljašnja i unutrašnja pitanja koja su relevantna za njenu svrhu i koja utiču na sposobnost da ostvari planirane rezultate sistema upravljanja uslugama (SMS). Standard napominje da "pitanje" (issue) može biti i pozitivan i negativan faktor — nije reč samo o problemima, nego o svemu što je bitno za sposobnost organizacije da isporučuje usluge dogovorenog kvaliteta svojim korisnicima.
Primer
Primer: IT sektor Adria Trade-a, prilikom prvog razmatranja konteksta, prepoznaje sledeća pitanja:
- Spoljašnja:
- kompanija planira otvaranje deset novih prodavnica u narednih 18 meseci, što direktno povećava obim posla IT sektora bez najavljenog povećanja broja zaposlenih;
- zakon o fiskalizaciji zahteva da sav POS softver bude sertifikovan i redovno ažuriran, što stvara stalnu regulatornu obavezu;
- cloud ERP dobavljač ima sopstveni SLA koji ograničava koliko brzo IT sektor može da reaguje na probleme koji potiču iz same ERP platforme.
- Unutrašnja:
- IT sektor godinama radi neformalno, bez definisanog kataloga usluga;
- ostatak firme IT doživljava kao "trošak", a ne kao davaoca usluge sa jasnim obavezama;
- znanje o starijim on-premise sistemima u prodavnicama skoncentrisano je kod dvoje ljudi koji su u firmi najduže.
Šta treba uraditi
- Organizovati kratku radnu sesiju sa rukovodstvom IT sektora (i po potrebi predstavnicima drugih sektora) posvećenu isključivo pitanju "šta utiče na to koliko dobro možemo da pružamo usluge".
- Razdvojiti spoljašnja pitanja od unutrašnjih, jer zahtevaju različit pristup:
- spoljašnja — zakonske i regulatorne obaveze, poslovni planovi kompanije (širenje, spajanja, nove lokacije), zavisnost od spoljnih dobavljača i njihovih SLA obaveza, trendovi u tehnologiji koje treba pratiti;
- unutrašnja — raspoloživi budžet i broj ljudi, znanje koncentrisano kod pojedinaca, stanje postojeće infrastrukture, način na koji ostatak firme trenutno doživljava IT sektor.
- Pregledati postojeću poslovnu dokumentaciju (planove razvoja, budžetske projekcije) umesto da se pitanja izmišljaju iz glave — najvažniji spoljašnji faktori obično već postoje zapisani negde u firmi, samo ih IT sektor nikad nije pogledao iz sopstvenog ugla.
- Zapisati prepoznata pitanja u kratak dokument — ne mora biti opširan, ali mora postojati, jer se na njega kasnije oslanja definisanje obima SMS-a (klauzula 4.3).
- Odrediti kada se ovaj pregled ponavlja — razuman minimum je jednom godišnje, plus svaki put kad se desi nešto krupno (nova ERP migracija, značajno širenje broja lokacija, promena u zakonskoj regulativi).
Comments
Post a Comment